Drugo Izdanje su održali koncert u Judinom Drvu. Bila je to pomalo nostalgična večer…., ali, ajmo sa ovom kratkom pričom ispočetka.
Kako se prostor kluba polagano punio, koncert je počeo sa akademskim zakašnjenjem. Razumljivo!
Čim je bend izašao na pozornicu i kad su krenule prve note, manje više je sve bilo jasno. Ispred sebe imam dobru, uigranu grupu, koja u kombinaciji sa moćnim zvukom može isporučiti ono što želi i publika očekuje. I u tim se okvirima kretao cijeli koncert i ničega lošeg u tome.
Jer te sam večeri pomalo sa sjetom shvatio koliko smo se udaljili od onog svakodnevnog rock’n rolla. Jedna je stvar gledati Residentse i biti oduševljen, ili pak otići na stadion i gledati Roger Watersa. Sve su to “jednokratni” koncerti, koji jest da se pamte cijeli život, ali se u pravilu događaju samo jednom ili veoma, veoma rijetko.
Iz naših života su nestali oni svakodnevni, moćni trenuci koji “čine dan”. Trenuci kad se nakon napornog ili ne napornog dana zaželiš dobre svirke. I bez ikakvog planiranja, kupovine karata mjesecima unaprijed i velikih dogovora, otiđeš u klub i tu provedeš ugodno večer.
I baš je taj trenutak donio Drugo Izdanje.
Dakako, sve to ne bilo moguće da svaki od članova nije majstor na svom instrumentu i da nisu uigrani do perfekcije.
Repertoar benda s kretao unutar ex-Yu granica i to rocka iz sedamdesetih i osamdesetih. U kombinaciji a autorskim temama, izveli su teme Atomskog Skloništa, Bijelog Dugmeta, Kerbera, Smaka, Generacije 5, Ekatarina Velika, Yu Grupe i dakako, Riblje Čorbe.
Sve skupa ukusno zapakovano i profesionalno isporučeno. I ne samo to, jer band na sceni ima onu notu koja izvlači bend iz svakodnevnog prosjeka.
Jeste da su isporučili obrade, ali svaka od obrada je odrađena svoj specifični način, bez da se diralo u strukturu originala. Autorske teme pak na drugu stranu, su dobro zvučale i uklopile su se u koncert kao integralni dio.
Iako su muzičari raspolagali vrhunskom tehnikom, klub je sa svoje strane pridonio da ova večer bude to što je bila. Zvuk sa pozornice je bio moćan i jasan. I što je još bitnije vokal je bio razumljiv. Znam da je to većinom zasluga pjevača, ali ipak tehnika tu igra ne malu ulogu.
I kad o pjevanju govorim, ne mogu ne spomenuti ugodno iznenađenje koje je došlo od stane Joška Bakića. Znam da je profesionalac i to onaj starog kova i vječni rocker, ali ipak, nakon toliko godina njegov glas je kopljima ispred daleko mlađih kolega.
Koncert je trajao više od sat i po i po starom dobrom običaju, bilo je i bisa. Na bisu me je dočekalo iznenađenje. Krenuli su sa instrumentalom, sastavljenim, ako se dobro sjećam, od dva fragmenta, lijepo posloženim i još ljepše izloženim. Jednostavnim muzičkim rječnikom su ispričali najljepšu priču te večeri.
Za mene, vrhunac koncerta!
Sve u svemu, Drugo Izdanje možda i nije bend koji će jednog dana napuniti stadion (ili možda hoće, tko zna?), ali jest sigurno bend koji će vam pružiti ugodne trenutke i vratiti vas u neka vremena kad je muzika carevala prostorima koje je rat brutalno preoteo.
Još jednom, prst gore Jošku & Co, i nadam se da će se na jesen, nakon pauze, ponovo vratiti u Judino Drvo!
Povezani članci
