Ovčice su sinoć bile veselo mjesto.
Po drugi put za redom blues se uselio na malu pozornicu kluba… .
Dakle, blues festival je otvorila mlada grupa Go Lilly.
U neformalnoj atmosferi događaja momci su izašli sa svojim autorskim materijalom. Teško o tome a i nema smisla, jer prvo upoznavanje nosi puno zamki, u koje ne želim upadati. (prvo ne računajući kratki nastup na ST@art –u!)
Stoga, ukratko, do sljedećeg puta kad odgledam cijeli koncert.
Ne skrivajući izvore Go Lilly je napravio neku vrst mješavine garažnog južnjačkog s rock senzibilitetom. Već i površno slušanje daje nasluti potencijal ovih mladića, potencijal koji se najviše manifestirao u instrumentalnim dijelovima kompozicija.
Baš su ti instrumentalni dijelovi bili ti koji su “stavili zastavicu u memoriji” da ih treba pratiti i pogledati punokrvni koncert u nekom klubu.
S vokalne strane ipak nije bilo sve u redu, prvenstveno zbog lošeg ozvučenja glasa. Stoga i sa te strane, ostavljam bilo kakvu „noticu“ za neki drugi put.
Uglavnom, Go Lilly su pošteno odradili svoj dio posla, otvorili blues festival i po završetku seta se preselili u publiku.
Što se tiče priče o ovom bendu .. .“to be continued“!
Atrakcija prve večeri je bio power blues trio Denis Makin i Wheels of Blues.
Pored Denisa “kola bluesa” čine Leo Anđelković na bubnjevima i Boris Hrepić Hrepa na basu.
Ritam dvojac ima zajedničkih utakmica u nogama, te im nije bio problem i nakon kratkog uigravanja prije koncerta na pozornici isporučiti dobar koncert.
S druge strane, Denis Makin s kojim ih očito dijeli zajednička ljubav spram muzici i bluesu, na veoma neobičan način izlaže svoje viđenje opusa Jimi Hendrixa.
Govorim o Hendrixu, jer je većina repertoara bila sastavljena od njegovih kompozicija, počevši od “Voodoo Child”, preko “Red House” do “Purple Haze”.
Specifičnost Denisovog pristupa je veoma interesantna i intriganta, jer ne gubeći Hendrixa, na svoj način isporučuje verziju kakvu je možda sam umjetnik zamislio.
Tko zna?
Wheel of Blues su grupa “skockana” za ovu priliku i nema smisla razglabati o sudbini i nekom nastavku.
Ali, možda, jednom u budućnosti …
Denis, Hrepa i Leo su lijepo otprašili set listu, s mnogo improvizacije i usklađivanja u hodu. Čak su nam prezentirali novu skladbu koja je nastala za vrijeme jama na probi.
Volio bih ovo uzeti kao “simptomatično”, jer mi se svidjelo.
Zvuk prve večeri je ipak podbacio.
Na otvorenju, Go Lilly je imao hendikep da se bubnjevi skoro nisu čuli, dok je ritam gitara bila potisnuta na granici, a katkad i iza granice distorzije (namjerno ili ne … to ne znam!).
Isto tako mutna produkcija vokala je poprilično “okrznula” nastup ove mlade i perspektivne grupe.
Za nastupa Denisa, Hrepe i Lea situacija se donekle popravila, no, za ovakve svetkovine jednostavno treba pronaći formulu kako produkcijski sve skupa posložiti. (znam, lako je reći, ...)
Publika je dobrano popunila prostor Ovčica, ali nemojmo se zavaravati, jedan dio publike je bio tu slučajno, što je bilo vidljivo po nezainteresiranosti događajima na pozornici.
Onaj drugi dio, koji je došao radi festivala se dobro zabavio i na licima se vidjelo da su guštali.
Stoga, prva večer, i pored manjkavosti, zaslužuje prolaznu ocjenu, jer kad se sve zbroji i oduzme, jedino što je ovoj priči bitno jest muzika, a nje je bilo!
Povezani članci
